Penjanje na vođenje (lead climbing)

Lead

Prilikom penjanja smera na vođenje (kao prvi), vodeći penjač nosi pojas na kome je privezan kraj užeta. Dužnost osiguravaca je da prilikom kopčanja brzo obezbedi dovoljnu količinu užeta koja je potrebna da se uspešno ukopča u karabiner. Osiguravaoc, takođe mora da konstantno pazi na penjača kako bi prilikom pada na vreme zategao uže ili uhvatio partnera ukoliko je blizu zemlje. Vodeći penjač penje smer i radi bezbednosti periodično postavlja neki vid zaštite. Zaštita od pada može biti u vidu ranije postavljenih bolotva i spitova u koje penjač kopča komplete. Ukoliko se radi o tradicionalnom penjanju vidovi zaštite poput čokova, frendova, klinova, sky-hookova se stavljaju prilikom penjanja. Razmak između tačaka osiguranja je u proseku izmeđi 1 i 4 metara.

U svakom trenutku, vodeći penjač može pasti, najmanje, dva puta dužinu od svoje poslednje tačke osiguranja. Ukoliko je penjač, recimo, 1 metar iznad zadnjeg osiguranja, on će pasti najmanje 2 metara. Treba napomenuti da se u penjanju koriste dinamička užad i uzeti u obzir i njihovu rastegljivost. Takođe je veoma bitno obratiti pažnju na faktor pada (odnos dužine pada i dužine užeta između osiguravaoca i penjača).

Kada vodeći penjač stigne do kraja smera, osiguravaoc ga spušta na zemlju. Ukoliko, nakon prvog penjanja, niko od prisutnih neće više da penje taj smer, penjač ili odpenjava smer prilikom čega skida zaštitu / komplete ili “oprema” smer specijalnom procedurom koja zavisi od sidrišta na vrhu smera. Ukoliko se radi o smeru iz više cugova, osiguravaoc kreće da penje kao drugi, pri čemu prilikom penjanja skida postavljene komplete i opremu. Kod ovakvog tipa opremanja smera, penjanje kao drugi se vrši po principu “top rope” sistema.

Pri sportskom penjanju zaštita u vidu ekspazivnih, lepljenih i drugih vrsta klinova se postavlja prilikom uređivanja smera dok je zaštita od pada u tradicionalnom penjanju privremena i uklanja se nakon penjanja.

Penjanje u vođstvu se obavlja iz više razloga:

  1. Na dosta smerova “top rope” način penjanja nije moguć zbog nedostupnosti sidrišta.
  2. I sportski i tradicionalni penjači favorizuju penjanje u vođstvu što zbog praktičnih, što zbog tehničkih razloga.
  3. Penjači mogu vežbati smerove na razne načine ali validan uspon je onaj uspon kada bez padova, uspešno izvedemo smer kao prvi.

Sistemi i vrste penjanja

Prilikom penjanja postoji više načina i sistema za osiguravanje. Prema tipu sistema za osiguravanje i vrsti napredovanja, razlikujemo dva sistema penjanja – penjanje sa sidrištem na vrhu, tzv. „top roping“ i sistem penjanja na vođenje, tzv. „liding“.

Prvi od ova dva podrazumeva da je smer već postavljen i da se sidrište nalazi na vrhu smera, ovaj sistem se primenjuje na treninzima.

Drugi sistem jeste penjanje na vođenje, odnosno penjanje sa pratećim užetom, u ovom slučaju sidrište nije fiksirano na vrhu, već penjač prikopčava uže u međusidrišta na steni, u komplete. Jedini priznati način penjanja jeste penjanje na vođenje.

Pored ova dva sistema postoji i drugih vrsta penjanja. Treba napomenuti da se sistemi sa užetom na vrhu ili sistemi sa vođenjem koriste kod ispenjavanja visokih težinskih smeri, kao i kod brzinskog penjanja.

Pored penjanja sa osiguranjem, postoji i sistem ispenjavanja niskih smerova, visine do šest metara, bez osiguranja, ali sa obezbeđenom mekom podlogom ili osobom koja bi se našla iz penjača da ga usmeri pri padu i pridrži. Ovakav način penjanja naziva se boldering, i često se predstavlja kao forma ispenjavanja niskih stena velike težine.

Pored ovih sistema postoji i tzv. „prečkanje“, penjanje niskih dugačkih (širokih) stena na maloj visini do tri metra. Ovaj vid penjanja se koristi kao trenažni sistem, gde se na velikoj dužini „smera“, koji u ovom slučaju ima orjentaciju levo desno, postiže uvećanje snage, kondicije i sposobnosti prebacivanja tela iz jednog ravnotežnog položaja u drugi.

U poslednja dva slučaja, potrebno je da penjač obezbedi osiguravaoca, ali u funkciji osobe koja će samo pratiti pokrete i naći se u slučaju pada, da pridrži glavu i trup penjača, takoda ne dođe do udarca potiljkom u tlo. Ova osoba se u penjačkoj terminologiji zove „spoter“ i ima funkciju „spotiranja“, odnosno podrške.

Pored težinskih sistema penjanja, postoje i brzinski sistemi, koji su nešto lakši, a gde se za cilj postavlja što brži dolazak do vrha smeri, u ovim slučajevima koristi se sistem osiguravanja sa užetom na vrhu.

Strogo se zabranjuje ispenjavanje smeri bez osiguranja, ako je visina smera viša od šest metara.