Predivna Sopotnica, zvuči obećavajuće. Ljudi koju su ranije bili u Sopotnici očekuju dobar provod i dobar provod su i dobili. Krećemo kasno iz BG, autobus vija sopotničkim krivinama u 2 ujutru, vozač psuje…
Stižemo na lokaciju u 2 ujutru. Oko 3 sata počinje „tehnički sastanak“. Organizator kupi startninu, novac za autobus i na tome se završava sastanak. Ustajemo oko pola 8 ujutru, sa samo par sati sna kako bismo se spremili za polazak. Organizator, Slavo Gluščević obaveštava devojku u autobusu kako vode za piće nema i kako penjači treba da ponesu vodu sa sobom. Naravno, poziv je usledio nakon odlaska iz doma. Ovu informaciju čuju samo prva dva sedišta autobusa.
Pešačimo do penjališta i nailazimo na prvi blok stena. Sektor ima 5 lakših, 2 projekta i 2 teža smera. Odmah primećujemo da na pojedinim smerovima nedostaju kompleti. Raspremamo opremu, vadimo uže i Nemanja počinje sa penjanjem jednog težeg smera uz Slavin komentar „Ova dva projekta su za Luku i Ivačketa, iovako će popeti sve, pa ko popne ovo pobedio je“. Nakon izlaska prvog smera, prelazimo na P uz obrazloženja da su hvatišta koja se nalaze tek nekih 40-50 cm levo od smera „aut“. Informacija je prihvaćena i počinje projektovanje.
U nekom delu dana, deo plemena se seli na gornji blok do koga ima da se pesači dobrih 10 minuta uzbrdo. Nemanja pokušava da popne smer ocenjen sa 9- i naravno dešava se sledeće… Prilikom hvatanja velike „šolje“ sa koje itekako može da se kopča, Slavo viče „To je „aut“, tu je trebalo da se izbuši drugi smer“. Jos jednom informacija prihvaćena i nakon razrađivanja Slavine zamisli smera Nemanja silazi dole kako bi pokušao ponovo. Prelazimo na sledeći smer, ovaj put neka lagana šestica. Na samom vrhu smera, Nemanja odlazi metar levo od smera, Slavo dobacuje „vidi ga ovaj što šara, pa ni devojke nisu išle tuda“, Nemanja se vraća korak ne dole i prelazi isti taj metar ali u desno od kompleta (tuda ide prava verzija smera) i kopča zadnje kopčanje bez problema uz komentar da nismo na v2.
Jelena, član Slavinog kluba penje smer ocenjen sa 8- i ima problema da ukopča zadnji komplet zbog visine. Postavlja pitanje da li može se uhvati za zadnji komplet i ukopča, našta Slavo odgovara „Paaaa nigde upravilniku ne piše da ne može?“. Posle svakog ispenjanog smera, Bojan, Nemanjin osiguravaoc naglašava Slavi da mu upiše smer. Slavo klima glavom i komentariše „Ne birni se upisaćemo mu sve šestice“. Nemanja odlazi do sudije da oceni popete smerove, Slavo odgovara „Čujem da mnogo brljaš sa tim ocenama, nemoj ti da ocenjuješ“!?!?.
Dan se završava. Nakon odlaska na otvaranje veštačke stene u Prijepolju usledio je povratak u dom. Tokom celokupnog prvog dana ni u jednom trenutku nije spomenut superfinalni smer koji se inače nalazio pod brojem 22 (neoznačen kao superfinalni).Ukoliko je smer superfinalni, onda ne treba da govoriti ljudima da ga penju na početku takmičenja (Luka i Ivačke su potvrdili da im je Slava to rekao). Prilikom dolaska u Dom ljudi se zapazili prazne takmičarske liste, sa par unetih smerova. Jelena zove telefonom Slavu i pita zašto nije upisivao smerove našta on odgovara „upiši im ti tu, iovako će Luka i Ivačke da popnu sve tako da znamo ko će da pobedi“. Jelena proziva jednog po jednog iz dvorišta, našta oni ulaze i diktiraju šta su popeli.
Sutradan polazak kasni. Srećemo Slavu usput i obaveštava nas da su rešili da se ne boduju najbojih 20 smerova već će da se gleda ko najviše popne. Dolazak na gornji blok, penjanje preostalih smerova (5 kom) i Nemanji preostaje 2 projekta i smer na vrhu na koji niko nije išao. Odlazak na taj smer, kompleti postavljeni, počinje penjanje, Slavo dolazi uz kometar „Pa to je superfinalni smer“. Nemanja pita „da siđem?“, Slavo odgovara „Neka, nastavi“. Nakon nekog vremena kada se Nemanja nalazio na polovini smera, Slavo dobacuje njegovom osiguravaocu Bojanu „Pa dobro, ionako nema šanse da on to popne“. Nemanja ispada, i spušta se dole. Slavo odlazi vidljivo srećan. Javlja donjem sudiji Elvinu da je ocena smera oko 9 i kako treba da dodju Luka i Ivačke da ga penju. Nakon nekoliko minuta Nemanja kreće da penje ponovo i Bojan odlazi po Slavu da ga obavesti da treba da dođe da sudi. Slavo pred svima odgovara kako se na tom smeru računa samo „on sight“ i kako ne može drugi put da ga proba. Ljudi okolo ga čudno gledaju i nakon Bojanovog komentara „Kakva su ti to glupa pravila, jel ti to smišljaš u hodu“ čekaju na Slavin odgovor „pa….dobro…ček, hoće opet da proba.. a….dobro onda…sad ću da dođem. Nakon uspešno izvedenog smera Slavo odlazi bez komentara. Spuštamo se na donji blok. Pre pokušaja penjanja projekta, sledi druženje sa penjačima uz odmor. Nakon nekog vremena Slavo se spušta na donji blok kako bi video kakvo je stanje dole. Ivačke daje pozitivan komentar Nemanji „Svaka čast, niko nije popeo taj gore, prvi si“ . Usledila su unakrsna pitanja šta je ko popeo uz Slavin zaključak da se Luka i Ivačke bore za prvo mesto i da se naprasno smer 22 ne računa jer je on bio pripremljen kao superfinale… U datom trenutku ovo je toliko glupo izdeklarisano da osoba koja se nije posvađala nisakim već 10 godina, govori dotičnom kako nije uredu da se pravila smišljaju u hodu i kako nije uredu praviti državno prvenstvo na taj način. Slavo se odlučno i drčno brani našta dobija komentar „ti i ja samo završili, ne obraćaj mi se…“. Slavo se opet breca i dobija opasku „Glup si“. Nakon toga….e pa nije vredno da pišemo dalje.
Dragi Gluščeviču,
nestrpljivo čekamo na tvoj odgovor gde ćeš kao i uvek pokušati da „očistiš“ sebe, ali ne zaboravi jednu stvar, većina ljudi koji će ovo pročitati… su bili tamo. Molili bismo te samo jedno. Sledeći put slobodno potraži savet od nas koji zapravo penjemo. Pitaj kako bi trebalo suditi, organizovati, upisivati ili pak bilo šta što može potpomoći boljoj organizaciji takmičenja na prirodnim stenama. Šteta je vršiti nuždu u prirodi, ekolozima se to ne bi svidelo. Jedva čekamo da vidimo rezultate (ukoliko uopšte budu objavljeni).
Želimo samo da naglasimo Slavi da se ovde ne radi o plasmanu (dovoljno je bilo medalja u proteklih 10 godina), ne radi se o 5 kompleta koji su bili dodeljeni kao nagrada (dobro znaš da ih naš klub ima dovoljno i da je obezbedio trećinu kompleta za takmičenje), ne radi se o dokazvanju ko je bolji (Lukica i Ivačke jesu najbolji i biće jos dugo ma ko gde pobedio i šta god uradio)…Ovde se radi o penjanju, penjačkom životu, ispenjanim smerovima, druženju. Tvoje sulude ideje nikada neće ugušiti moju ličnu satisfakciju izlaska tog smera (i izlaska bilo kog smera). Prošla su stara vremena gde je nekolicina vas dobijala penjačku pristrasnost rečima a ne delima. Na delima si se pokazao. Očigledno ti je neki „fetiš“ da tvoja bude zadnja. U nekim trenucima treba biti čovek i priznati da si pogrešio kao što ja to sada javno činim. Greška je starijeg čoveka nazvati onom pogrdnom rečju. Istina je da to nisi zaslužio ali eto nažalost desilo se. Svi znaju da sam ja itekako lajav, ali isto tako znaju da ne trpim nepravdu u bilo kom smislu. Kad ti budeš počeo da poštuješ druge, poštovaće i tebe. Ne može tvoja uvek da bude zadnja. Možda nećeš zauvek nositi svoju „penjačku titulu“ i prisetiti se šta je penjačka etika, pravednost i sportski duh. Čak i nakon ovakvog lošeg iskustva, uvek ostaje onaj dobri stari osećaj poput sedenja sa Ivačketom u autobusu i pričanja o Everestu i Koplju. Vredno je…
Za kraj ovog divnog izlaganja, u ime kluba, želeli bismo da se zahvalimo PD „Kamena Gora“, Nikoli na svemu što su uradili za ovo takmičenje. Hvala prodavnici „ALP“ za nagrade kao i Vladi Ljujiću na predivnim hvatištima koje proizvodi (Vlado svetlo zelena boja je predivna!).
Elvine ti si naš pa si naš, tebe nećemo da hvalimo, znaš da si najjači 🙂
Like it should be 🙂
A foto compilation of the past 9 editions of Herculane Climbing Open , from it’s debut in 2002 up to 2010. This movie was presented at the prizegiving ceremony of the 10th edition of Herculane Climbing Open. The soundtrack is completley the work of Manu Chao.
Enjoy the memories !
Memories! Da li ćemo mi ikada moći da se pohvalimo ovakvim videom? Eh moj Savezu, eh moji penjači…
I malo slika za kraj na sledećem LINKU.
Pozdrav od hejtera,
Tribe