Ljudi se „navuku“ na penjanje zato što je prijatna aktivnost koja skreće pažnju sa ozbiljnog I stresnog dela svakodnevnog zivota. Ono što je zanimljivo je to što mnogi penjači na kraju počnu da shvataju penjanje preozbiljno i, stoga, dolaze do toga da im samonametnuti pritisak da penju ruši sneška i samim time im penjanje postaje kao rad u rudniku soli.
Kao početnik , uzbuđeni samo zbog toga što možete da se igrate na zidu, verovatno vam je teško da shvatite da penjanje može postati poput posla! Ako samo pogledate po sali verovatno ćete uočiti par penjača (ili više) koji se naprosto izgube kada ispadnu sa boldera ili smera. Naravno da je normalno razočarati se i iznervirati se kada ispadnete sa smera, ali da bacate drvlje i kamenje po nesrećnicima koji su se tu zatekli, kao što neki penjači imaju običaj da rade je siguran znak da shvataju penjanje preozbiljno! Ironično, što više pritiskate sebe da penjete dobro, to vam teže uspeva da uspešno mislite i penjete. Veoma dobar penjacki aksiom (i paradoks) kaže da je lakše peti teže smerove, čak i ako to nije potrebno.
Isto važi I za proces učenja penjanja. Najbolje se uči kada se tome pristupi bezbrižno, nasuprot ozbiljnijem pristupu. Nervnomišićni sistem je najefektniji u kodiranju novih programa za veštine, zvanih sheme, kada ste sveži I opušteni. Kako tenzija i opterećenje rastu, teže je i naučiti novu veštinu i nastupiti u punom obimu svojih trenutnih mogućnosti.
Druga pojedinost efektnog učenja je u težnji da tehnički usavršite pokrete, a ne samo da pređete preko njih. Ovo je bitno nezavisno od težine smera na kome ste, ali je najbitnije onda kada penjete nešto približno svojim krajnjim granicama. Uobičajen pristup je da smer nazovete popetim onda kada ste rešili detalj i usupešno popeli smer od dna do vrha bez ispadanja. Pritom, za vreme ovog redpoint uspona, moraćete da se izborite sa najtežim pokretima – što je dobar mentalni trening– ali to ne doprinosi lošoj tehnici. Postati penjač sa izvanrednom tehnikom moguće je jedino putem konstante rešenosti da se usavrši svaki pokret sa perfektnom ekonomičnošću. Do ovoga ćete doći kroz još par pokušaja ili čak dana, ali težeći ka uspešnom dostizanju ovog visokog tehničkog standarda razvijate pravu penjačku valjanost.
I na kraju, postavite sebi za cilj da imate konstantnu samosvest o mentalnim i fizičkim promenama kroz trening penjanja. Težite ka tome da dođete na novo tlo, i tehnički i mentalno, za vreme prvog dela treninga, dok ste jos uvek sveži. Kada osetite porast nervoze i stresa, usmerite svoj trud na neki drugi smer, u okviru vaših sposobnosti. Krajnja linija: odlučnost da vam je penjanje uvek zabavno, nezavisno od kvaliteta vašeg penjanja toga dana, i bićete na pravom putu ka tome da postanete bolji penjač.
Copyright © Eric J. Hörst. Sva prava zadržana.
Eric J. Hörst
Author * Speaker * Climber * Photojournalist * Performance Coach
www.TrainingForClimbing.com – Climbing Performance and Research